Uoči obilježavanja 100. Svjetskog dana misija – Misijske nedjelje, koja se ove godine slavi 18. listopada, imali smo čast i radost u našoj školi 12. listopada ugostiti posebnu gošću – volonterku, humanitarku i odgojiteljicu Snježanu Tišljarić. Svojim nas je iskrenim i dirljivim svjedočanstvom povela na putovanje u nama daleku Afriku, u Ugandu i Tanzaniju, zemlje u kojima je u tri navrata nesebično darivala svoje vrijeme, znanje i ljubav onima kojima je pomoć najpotrebnija.
U misijskim krajevima, u kojima mnogi još nisu upoznali Isusa Krista i njegovu radosnu poruku, gospođa Snježana susretala je djecu i obitelji koje žive u velikom materijalnom siromaštvu, ali nas je podsjetila da bogatstvo čovjeka ne određuju ono što posjeduje, nego ono što nosi u srcu i što je spreman podijeliti s drugima.
Tijekom susreta s učenicima od 5. do 8. razreda i učiteljima saznali smo da je želja za odlaskom u Afriku i pomaganjem napuštenoj djeci u sirotištima u gospođi Snježani živjela još od djetinjstva. Svoj je san ostvarila suradnjom s Udrugom Zdenac, čija je članica, kroz koju pomaže djeci da se školuju i dobiju priliku za bolju budućnost.
Uz fotografije i osobne priče, približila nam je svakodnevni život afričkih obitelji. Vidjeli smo skromne domove u kojima često živi nekoliko generacija te upoznali djecu koja, unatoč oskudici i teškim životnim okolnostima, pokazuju veliko poštovanje prema starijima, zahvalnost za ono što imaju i nesebičnu brigu za svoje najbliže.
Posebno su nas dirnule priče o dječjoj dobroti, zahvalnosti i ljubavi koja ne poznaje granice. Snježana nam je ispričala kako djeca često dijele obrok iz iste zdjele, a i ono malo hrane što imaju spremna su sačuvati i ponijeti kući bolesnom bratu, baki ili drugom članu obitelji koji nije imao što jesti. Dok bi mnoga djeca u izobilju poželjela veći komad mesa ili još jedan slatkiš, ovi mališani uče nas kako se i od najmanjega može odvojiti dio za drugoga.
S posebnim je emocijama podijelila i priču o svojem rođendanu, kada je djecu počastila bombonima. Jedno joj je dijete tada poželjelo darovati nešto svoje – i poklonilo joj upravo bombon koji je dobilo. Taj jednostavan, ali neizmjerno vrijedan čin zahvalnosti i ljubavi ostavio je snažan dojam na sve prisutne. Potaknuo nas je da razmislimo o vlastitim navikama i shvatimo kako za darivanje nije potrebno imati mnogo. Ponekad je dovoljna i samo jedna mala čokoladica, ako je darujemo od srca.
Naše je učenike posebno zainteresirao i prikaz različitih vrsta sjemenja koje nam je gošća donijela kako bismo ga mogli vidjeti izbliza, a neka smo sjemena dobili i na dar kako bismo ih posadili u svojim vrtovima. Kroz njezine priče osvijestili smo i koliko je dragocjena svaka kap vode u sušnim afričkim krajevima. Dok ondje ljudi pažljivo čuvaju svaku kap, mi je često uzimamo zdravo za gotovo – dugo se tuširamo, punimo kade i zaboravljamo koliko je voda vrijedan dar. Taj nas je dio susreta potaknuo na razmišljanje o zahvalnosti, odgovornosti i potrebi da čuvamo ono što imamo.
Dirljivi su bili i trenuci u kojima nam je Snježana govorila o svojem kumčetu, djevojčici koja ne može hodati, a kojoj pomaže putem Udruge Zdenac. Zahvaljujući svojoj kumi, djevojčica je dobila poseban bicikl kojim se upravlja rukama. Iza te priče krije se mnogo više od materijalne pomoći – u njoj su nada, pažnja i poruka da nijedno dijete ne smije biti zaboravljeno.
Slušajući gospođu Snježanu, shvatili smo da Afrika nije samo daleki kontinent, nego mjesto susreta s ljudima koji nas mogu naučiti mnogočemu važnome: kako biti zahvalan za male stvari, kako dijeliti i kada imamo malo, kako čuvati prirodu te kako prepoznati potrebe drugih. Njezine su nas riječi podsjetile da se istinska ljubav ne mjeri velikim djelima koja svi vide, nego malim, svakodnevnim gestama kojima nekome olakšavamo život i vraćamo nadu.
Učenici su na kraju susreta imali priliku postavljati pitanja i tako dodatno proširiti svoje znanje o životu u afričkim zemljama, ali i promišljati o tome što svatko od nas može učiniti za one kojima je potrebna pomoć.
U ime svih prisutnih, našoj se gošći zahvalila vjeroučiteljica Marija Šokec.
Susret s gospođom Snježanom ostavio nam je mnogo više od novih spoznaja o dalekim zemljama. Ostavio nam je poticaj da budemo zahvalniji, pažljiviji i osjetljiviji na potrebe drugih. Jer za misionarsko srce nisu potrebne uvijek daljine ni velika sredstva – potrebni su otvoreno srce, ispružena ruka i spremnost da ljubav pretvorimo u djelo.
Možda ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali možemo promijeniti nečiji dan, vratiti nekome osmijeh i učiniti da se nitko ne osjeća zaboravljenim. A upravo tako, korak po korak, dobrota putuje od srca do srca.
Marija Šokec, vjeroučiteljica
