Prostor Žumberačkog gorja zajedno sa Samoborskim gorjem ujedno je i zaštićeni prostor,tj. park prirode. Prostor parka obuhvaća 333 km² i obiluje mnogim zanimljivostima: na čitavom području Parka nema ni jednog gradskog naselja, stijene datiraju iz razdoblja paleozoika, odnosno od prije više od 250 milijuna godina. Tu su i brojni krški površinski oblici poput ponikvi i uvala, a česta je pojava ponora i kratkih ponornica. Ima veliki broj izvora (ukupno 337) i oko 260 vodotoka, a više od polovice površine prekrivaju šume. Park obiluje različitim zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama kao što su: uskolisna perunika, blagajev likovac, mekolisna veprina, hrvatski karanfil, europska orhideja (kaćun), veliki božur, božikovina, jastreb kokošar, vodeni kos, gorska pliska, pjegavi i planinski daždevnjak, gušteri, zmije, te šišmiši u špiljama.

Naša mala planinarska družina od 20 članova bila je dobro raspoložena već od 6 sati ujutro kada je bilo i vrijeme polaska. Na početnu točku uspona, mjesto Sošice (oko 550 mnv) stigli smo nešto iza 10 sati, a zatim je krenuo uspon prema najvišem vrhu - Svetoj Geri. Uspon je trajao oko 2,5 sata. Pojedini dijelovi uspona bili su nešto teži, ali nije bilo govora o odustajanju. Na sam vrh Svetu Geru (ili kako ga Slovenci zovu Trdinov vrh prema svom književniku Janezu Trdini)  stigli smo oko 13 sati.

Na samom vrhu također je bilo nekoliko zanimljivosti, a koje smo za vrijeme odmora i okrijepe razgledali. U samo nekoliko koraka mogli smo prijeći s hrvatske na slovensku stranu granice pa tako i s hrvatske strane razgledati grkokatoličku kapelu Sv. Ilije, a već nekoliko koraka dalje sa slovenske strane razgledati ostatke kapele Sv. Jere. Na samom vrhu nalazi se i televizijski toranj, visok oko 80m, a nedaleko njega pruža se i prekrasan pogled na Sloveniju i Alpe. Mi smo našu sliku ovjekovječili uz geodetski stup,a koji ujedno i označava najvišu kotu tog prostora. Također, nekih 200 m od geodetskog stupa nalazi se i hrvatska vojarna, a na kojoj se za sada još uvijek vijori slovenska zastava.

Nakon odmora i okrijepe krenuli smo spuštanje prema Sošicama, ali ne i istim putem kojim smo stigli. Po povratku smo osvojili još jedan vrh na 977mnv, vrh Pliješ. Stanku i osvježenje uz pravu izvorsku vodu imali smo uz planinarski dom Vodice na 850mnv. Nadomak cilja učenici su mogli odlučiti hoće li ići i do jame Jazovke, duboke krške jame u kojoj je otkrivena masovna grobnica žrtava 2. svjetskog rata.

Umorni i iscrpljeni, ali puni dojmova i za jedno iskustvo bogatiji, kući smo stigli oko 23 sata.

Ovim putem pohvaljujemo sve Mlade planinare na ustrajnosti i veselimo se idućem planinarskom pohodu!

Martina Hegedušić, učiteljica geografije

Saša Grnović,  učitelj matematike