U daljini smo vidjeli visoke stijene i komentirali da sigurno ne idemo skroz do tamo. Kad je učiteljica rekla da idemo, još uvijek smo bili uvjereni da se samo šali… 

Staza je bila strma i skliska, ali korak po korak, nogu pred nogu i uz pokoji pad stigli smo do samog vrha. Tu nas je dočekao očaravajući pogled, a dvorac Trakošćan bio je tek sitna točkica u daljini. Uz vidikovac se nalazi i visoka metalna razgledna piramida te planinarski „Filićev dom“. U blizini smo prošli uz još jedan planinarski dom koji se zove „Pusti duh“, te uz crkvu Sv. tri kralja.

Ni spuštanje nije bilo lako, probijali smo se kroz gustiš i kotrljali se po žirevima. Sve to nam je bilo jako zabavno i veselo! Na kraju smo se počastili vrućom čokoladom uz Trakošćansko jezero.

Noge bole i dva dana poslije, ali sigurni smo da želimo na novi izlet!

Lucija Mesar, 6. r